Nadja Diklic

Dobrodošli na moj blog

19.02.2010.

Farmalend

Vlada RS osmislila novu ekonomsku politiku

 

S poreskom utajom do subvencije

 

 

Pojedinačnim odlukama Vlada RS reprogramirala je 68 miliona maraka duga poreskim obveznicima u ovom bh. entitetu, a kako će novac biti vraćan, u koliko rata i kada, pojašnjeno je - spada u domen poslovne tajne.

Ove odluke, odnose se na proteklu godinu i na preduzeća, ali i opštine koje nisu uspjele plaćati obveze, kao i na reprogramiranje već reprogramiranih dugova prema Poreskoj upravi RS.

- Napominjemo, da je reprogramiranje poreskog duga praksa u većini evropskih zemalja, a cilj ovakve mjere jeste olakšanje položaja privrednih subjekata, te očuvanja radnih mjesta i podsticaj zapošljavanju u kojem pravcu je svakako opredjeljena Vlada Republike Srpske, kaže sekretar ministarstva Slavoljub Stojanović.

Koliko ove mjere pomažu i kome kada je samo tokom prošle godine 31 hiljada radnika, prema podacima Saveza sindikata u RS, ostala bez posla.

 

Para nema, a kad će ih biti...

 

 

Ekonomski analitičar iz Banja Luke Damir Miljević naglašava da tvrdnje koje dolaze iz entitetske vlade jednostavno nisu tačne.

- Prvo, reprogramiranje poreskih obveza nije praksa Evropske unije, barem ne na način na koji to radi aktuelna vlast. Eventualno, vlade evropskih država donose odluke o poreskim olakšicama, odnosno zakone koji vrijede za sve. S druge strane, Vlada RS donosi pojedinačne odluke, a po kojem principu i kome reprogramira poreze, odlučuje ministar finansija ili premijer uz podršku vlade, navodi Miljević.

Osvrćući se na reprograme dugovanja opština u „boljem bh. entitetu“ , kako RS naziva premijer Milorad Dodik, ističe naš sagovornik, samo govori o katastrofalnom punjenju budžeta.

Naime, i prema zvaničnim statističkim podacima po pojedinim opštinama u RS, vidi se da se rebalans budžeta u protekloj godini radio po dva ili tri puta, a od prvobitno planiranog u prosjeku se ostvarilo 40 posto punjenja.

- Cijela ova situacija prenosi se i na entitetski nivo, a tvrdim da reprogrami, kako to tvrde u vladi uopšte ne smanjuje postotak nezapoislenih na tržištu rada. To je samo dogovor vlade i sindikata kako bi se teret za ovakvo ekonosko stanje prebacilo na poslodavce i skinulo sa vlasti, kaže Miljević.

Upravo zbog lošeg punjenja budžeta RS, entitetska vlast, barem je 25 puta prošle godine zagrabila u kasu za posebne namjene, odnosno onaj novac dobijen privatizacijom preduzeća, prvenetveno prodajom „Telekoma Srpske“. Prema proračunima opozicije, na ovaj način je samo u 2009. godini vlada „pozajmila“ najmanje 450 miliona maraka.

Prema posljednjim informacijama, račun za posebne namjene biće glavni izvor finansiranja RS u izbornoj godini, jer su prema nalogu vlade, plate uposlenika u Administrativnom centru u januaru isplaćene baš sa ovog računa.

Ipak, to vladajućoj garnituri nije zasmetalo da reprogramira 68 miliona maraka poreza.

 

Bez koristi za zaposlene

 

 

Da se položaj radnika ne može značajnije popraviti reprogramima, vjeruje i predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić.

- Jedno je kada reprogramirate dug preduzeća koje ostvaruje profit, a drugo kada isti postupak uradite sa preduzećem koje je dvije godine na rubu stečaja. Uzmimo na brimjer bijeljinski „Novoteks“ koji je dužan preko 20 miliona maraka. Koliko god da im date rata da plate dugove, oni jednostavno to ne mogu uraditi. Zato, mi podržavamo ovu odluku vlade u pojedinim slučajevima kada za to postoje realne osnove. U drugima ne, naglašava Mišićeva.

Ipak, Miljević i bivša ministarka finansija RS Svetlana Cenić ne slažu se s navedenim.

- Sve dok se ne donese zakonski okvir za te reprograme koje daje vlada, jedna preduzeća biće u prednosti, nauštrb drugih, isitče Miljević.

Cenićeva dodaje da se na slučajevima poput „Farmalenda“ iz Gradiške, direktno krši Zakon o konkurenciji, te da bi u ovom slučaju trebale reagovati pravosudne institucije.

- Jednostvano, ne može se favoritizovati samo jedno, ili više preduzeća, kako to trenutno radi Vlada RS, upozorava naša sagovornica.

 

Junice za bolju Srpsku

 

 

A slučaj „Farmalenda“ je najbolji primjer favorizacije preduzeća o kojoj naši sagovornici pričaju.

Ovom preduzeću 21. januara Poreska uprava RS blokirala je račune zbog neizmirenja potraživanja. Vlada RS hitno je intervenisala u ovom slučaju, iako je bio izdat nalog za prinudnu naplatu 360 hiljada maraka, te tražila od Poreske uprave RS deblokadu preduzeća nastalog privatizacijom bivše „Govedarske farme“ iz Nove Topole. Problem je riješen urgencijom vlade nepunih sedam dana od blokade računa, s tim što je „Farmalend“ dobio mogućnost da 360 hiljada maraka doprinosa i poreza koji duguju plaćaju u ratama. Na koliko njih, nije saopšteno.

 „Farmalend“ koji je zvanično u vlasništvu Amerikanaca, a nezvanično brata aktuelnog premijera RS Gorana Dodika, uprkos činjenici da je samo prošle godine dobio tri miliona maraka kredita od Investiciono-razvojne banke RS (IRB RS), te najmanje 2, 5 miliona maraka subvencija entiteta na proizvedeno mlijeko, ipak je svjesno odlučio da ne plati porez, koji kada se govori o milionima dobijenim od vlade, za ovu firmu predstavlja siću.

Ipak, to nije kraj nepotizmu i nezakonitostima koja se i dalje događaju u ovom preduzeću.

Naime, odlukom vlade, koju su tražili ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Radivoje Bratić i Predrag Gluhaković, ministar trgovine i turizma, „Farmalend“ bez ikakvog tendera dobija ugovor vrijedan  deset miliona maraka sa entitetskom Agencijom za robne rezerve.

Prema ugovoru, Vlada RS obezbijediće početnih pet miliona maraka za nabavku hiljadu junica, koje će držati „Farmalend“, a ovo gradiško preduzeće dužno je robnim rezervama RS svake godine dati 90 komada teladi.

Kako je to obrazložio Gluhaković, bolje je da RS drži stoku, nego konzervirano meso.

- „Farmalend“ pregovara sa junicama, koje će se teliti tri do četiri puta godišnje. A kada ih kupimo, RS će imati obezbijeđeno kvalitetno potomstvo, pojasnio je Gluhaković za jednu banjalučku televiziju.

Entitetski ministar nije pojasnio koja se to vrsta junica teli tri do četiri puta godišnje, kao ni ko će ih oplođivati da bi „RS  dobila kvalitetno potomstvo“.

Također, nije imao odgovora ni na pitanje  zašto „Farmalend“ pregovara o nečemu što kupuje vlada, ni zašto nije raspisan ako treba i  međunarodni tender za te čudnovato produktivne i ekstremno rasplodne junice, pa ni zašto Vlada RS plaća pet miliona maraka da bi dobila 90 teladi godišnje! Da nove junice ne bi bile gladne ili ne daj bože bolesne, Vlada će također dati još pet miliona maraka za ishranu i održavanje junica.

Gdje je u svemu ovome nestala zdrava logika, to je jasno, gdje biologija, zna Gluhaković, a gdje je matematika, izgleda da zna samo vlast. A ona je, čini se, koristi samo onda kada i kako to njoj odgovara. 

 

Nađa Diklić

  Generalni štrajk u aprilu

 

Predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić potvrdila ja  da je prijedlog o generalnom štajku proslijeđen svim granskim sindikatima, a njihova odluka očekuje se početkom marta. Ukoliko se sindikati usaglase sa vođstvom, ovo bi mogao biti prvi generalni štrajk u novijoj istoriji BiH.

- Već mjesecima primamo žalbe radnika da su im osnovna prava iz Zakona o radu uskraćena, te da vlasnici preduzeća uopšte ne poštuju uslove potpisanog kolektivnog ugovora. Mislimo da je došao pravi trenutak da pokažemo da radnici u RS nisu robovi, te da ovo nije robovlasničko društvo. Kada se sindikati usaglase, vjerujem da ćemo generalni štrajk pokrenuti u rekorno kratkom periodu, te vjerujem da bi se mogao održati krajem marta ili početkom aprila, naglasila je Mišićeva.

Da podsjetimo, ovogodišnjim budžetom Vlada RS smanjila je plaće zaposlenih u javnom sektoru od deset do 15 posto, najavila otkaze, a privatni poslodavci također najavljuju nova otpuštanja tako da bi se cifra sa 31 hiljade otpuštenih radnika mogla drastično povećati.

Prosječna primanja u RS su oko 700 maraka, a odnovna potrošačka korpa 1550 maraka.

 

 

 

 

19.02.2010.

Pljačkanje Komgrapa

AFERA “KOMGRAP”: Kriminalizacija države ili državna kriminalizacija

 

“Milorade, jesi li nam ti vlasnik?”

 

 

- Nisam dobio posljednjih 87 plaća, možda je ponajbolja ilustracija kako prolaze obični građani Srbije, kada im u pomoć pristignu “braća preko Drine”.

Pljačkom na bratskoj i nacionalnoj osnovi, spregom političkog vrha RS i Srbije, radnik beogradskog “Komgrapa” sa početka ove priče džaba je ustajao, spremao se i  išao na posao 2088 radnih dana.

Njegove plaće, tople obroke, minuli rad i beneficije, uzeli su Slobodan Stanković, vlasnik RS i “Komgrapa”, predsjednik vlade i također vlasnik “boljeg bh. entiteta” Milorad Dodik, bivši ministar unutrašnjih poslova RS Darko Matijašević, takozvani “prokurista”, odnosno ovlašteni zastupnik većinskog vlasnika, zatim generalni direktor “Komgrapa”, Draško Pašić, član UO i bivši direktor BIE Rade Bulatović.... I svi oni koju su ćuteći promatrači pljačku nekada najvećeg jugoslovenskog preduzeća.

 

 

Srpski kriminalni krug

 

 

 

“Slobodna Bosna” danima je istraživala pozadinu jedne od najvećih pljački u novonastalim postraratnim državama i došla do zapanjujućeg podatka – samo u slučaju “Komgrap”, mafiji s obe strane Drine ostalo je na raspolaganju 130 miliona evra.

Sagovornici našeg magazina su složni u jednom- žao nam je Miloševića, on je bio mala beba za kriminal u poređenju s “demokratskom “ vlašću. 

Branko Dragaš, predsjednik Udruženja malih akcionara Srbije, savjetnik za ekonomiju u vladi Zorana Đinđića, naglasio je za “SB” da Srbijom i RS “vlada tajkunski, oligarhski i nepotistički režim pod direktnim pokroviteljstvom vlasti, odnosno predsjednika Srbije Borisa Tadića, peemijera RS Milorada Dodika i obavještajnih službi”.

- Primjer “Komgrapa” samo je jedan od onih sa kojima se susrećemo. Mi znamo da je stvarni vlasnik preduzeća Milorad Dodik, to nam je potvrdio i direktor Agencije za privatizaciju Vladislav Cvjetković, ali sada to trebamo i dokazati. Stanković je samo formalni vlasnik, naglašava Dragaš.

Naš sagovornik pojašnjava kako je ovo preduzeće sa 11 i pol hiljada zaposlenih, spalo na njih 700, i kako je Stanković sa prvobitnih 50 posto kapitala, postao većinski vlasnik sa 63 posto učešća u “Komgrapu”.

- Raznim malverzacijama i falsifikovanjem, Stanković je od malih dioničara “preuzeo” 13 posto koji su mu omogućili da sada radi šta hoće. Prema mom mišljenju, kupoprodajni ugovor treba raskinuti, a većinskog vlasnika uhapsiti, istaknuo je Dragaš.

A s obzirom da još nije jasno ni ko je većinski vlasnik, radnici “Komgrapa” uputili su u utorak otvoreno pismo Dodiku sa jednostavnim pitanjem “Jeste li Vi vlasnik Komgrapa?”.

Na odgovor če izgleda pričekati.

Mirko Anteselić, jedan od bivših, otpuštenih direktora “Komgrapa” svjedoči za “Slobodnu Bosnu” da je prije nepune dvije sedmice sreo Stankovića i pitao ga “šta ste nam to uradili sa preduzećem?”.

- Samo me je pogledao i odgovorio- to više nije moj problem, “Komgrap” sam preprodao nekom Crnogorcu, kaže Anteselić.

On dodaje da je zajedno sa malim akcionarima podnosio zahtjeve za provjeru privatizacije Odjeljenju za organizirani kriminal pri Specijalnom sudu Srbije, državnoj Agenciji za privatizaciju, vladi, MUP-u.... ni nakon godinu dana čekanja, odgovor nije dobio.

- Sve to svjedoči o sprezi kriminala i državnog vrha, podvlači Anteselić.

 

Ucjene i prijetnje smrću

 

 

Nebojša Šuterevski, bivši predsjednik Upravnog odbora “Komgrapa”, koji je također otpušten, pojašnjava kako je navodni vlasnik Slobodan Stanković kupio “Komgrap”.

-  Prema svim procjenama kapitala koju smo uradili prije privatizacije, vrijednost “Komgrapa” bila je 130 miliona evra. Stanković je cijelo preduzeće platio 4, 5 miliona evra, a najveći dio novca izvukao je odmah, “prodavši” zgradu “Komgrapa” u Kosovskoj ulici u Beogradu za tri miliona evra. Tu zgradu njegov “Integral” prodao je “Integri”, također njegovom preduzeću, odnosno on je stvarno poklonio tu zgradu svojoj kćerci. Koliko znamo, sada prodaje i zgradu na Terazijama koja ima 3200 kvadrata. S obzirom da je to centar Beograda, te da su usljed ekonomske krize cijene kvadrata pale na dvije hiljade evra, sami izračunajte koliko će zaraditi, poručuje Šuterevski.

I izračunali smo. Samo zgrada na Terazijama donijeće vlasniku šest i po miliona evra.

Iako su za nezakonitu privatizaciju, rasprodaju “Komgrapove” imovine radnici podigli krivične prijave protiv generalnog direktora Pašića, vlasnika Stankovića i bivšeg prvog policajca RS Darka Matijaševića, naišli su na bedem šutnje. Zašto, pojašnjava Šuterevski.

- I sam sam poslije javnih istupa imao problema. Nama nije ugrožena samo finansijska egzistencija, već dobijamo i prijetnje smrću. Takve sam lično prijavljivao u stanici policije u Starom Gradu, dodaje on za “Slobodnu Bosnu”.

 

 

Matijašević pije kafu

 

 

Zbog specifične težine optužbi, kontaktirali smo i prozvanog  Darka Matijaševića.

Ipak, novopečeni “prokurista”, nije htio da komentariše ništa od navedenog. Osim što nas je ljubazno pozvao na “kafu, kavu ili kahvu”, Matijašević je naglasio da on “radi veoma ozbiljan posao” te da neće da polemiše sa malim akcionarima.

Odgovora nije bilo ni na pitanje šta on, kao briselski magistar za vojna i bezbjedonosna pitanja radi u građevinskoj firmi, te ni kakav posao obavlja bivši šef srbijanske BIE i njegov kolega iz obavještajnog sektora Rade Bulatović.

- Informacije koje Vas interesuju dostupne su na sajtu, a Bulatović je legitimno izabrani član Upravnog odbora, bio je jedini suvisli odgovor bivšeg prvog policajca RS.


I dok radnici “Komgrapa”, svjedoče da je upravna zgrada pod stalnim nadzorom najmanje 30 policajaca koje je sa sobom doveo Matijašević, koji bez njih ne ide “ni gdje car ide pješke”, te još desetak ljudi od povjerenja Radeta Bulatovića, nameće se pitanje šta toliki policajci, obavještajci i šta sve ne, rade u građevinskoj firmi?

Kako tvrdi jedan od naših sagovornika Šuterevski, “Komgrap”, otkako je preuzet, ne radi baš ništa. Šta i koga štite bezbjednjaci?

Kako za “Slobodnu Bosnu” naglašava advokat radnika “Komgrapa” i predsjednik protestnog odbora Advokatske komore Srbije Slavko Jelovac, ovo preduzeće počinje funkcionisati na principu ucjene i pritisaka.

 

Parapolicija, a ne preduzeće

 

 

- To više nije građevinsko preduzeće, jer se od njega pravila, pa je i napravljena nečija sosptvena obavještajna služba i policijska uprava. Jasno nam je da je sada “Komgrap” dio političke i policijske sprege, ali mi ne znamo čije. Po vlasničkoj strukturi, možemo samo nagađati, istaknuo je Jelovac.

Prema našim saznanjima, česti posjetioci “Komgrapa”  su Dodikov tjelohranitelj Miloš Čubrilović i njegov kum Velibor Šotra, koji su vlasnici pet zaštitarskih agencija u RS, čiji je rad na području Distrikta Brčko zabranio zamjenik visokog predsjednika za BiH Rafi Gregorijan, pod optužbom da te iste agencije prisluškuju njegov, ali i mobilne telefone ostalih dužnosnika međunarodne zajednice.  

Zid ćutanja i prijetnji i dalje vlada oko “Komgrapa”.

Jasno je zašto se u cijelu priču ne uključuje MUP RS, ali nije jasno zašto SIPA, OSA i na kraju Ministarstvo bezbijednosti BiH i Ured visokog predstavnika za BiH dozvoljavaju da obavještajnim sektorom u RS i dalje upravljaju srbijanske tajne službe. To naravno, nema nikakve veze sa radnikom sa početka priče, koji će i nakon ovog teksta, ustati, otići na posao i zaraditi svoju 88 plaću. Hoće li je dobiti, ne zna ni on sam.

 

NAĐA DIKLIĆ

 

Export-import biznismena

 

Da Sporazum o specijalnim i paralelnim vezama između RS i Srbije dobro funkcioniše, najbolje se vidi po razmjeni, najblaže rečeno, sumnjivih biznismena.

I dok je RS podarila Srbiji Slobodana Stankovića, zauzvrat je dobila zvaničnog vlasnika “Zekstre” Dragana Đurića i vlasnika svega i svačega, prvenstveno “Delte” Miroslava Miškovića.

Prvi je za tri miliona maraka na osnovu bankarske garancije kupio Robnu kuću “Boska” u Banja Luci, a novac onaj stvarni, papirni, uplatio je kada mu je IRB RS dala kredit od tri miliona maraka. Što bi se reklo, Đuriću ni iz džepa, ali sigurno u džep.

Daleko popularniji Mišković prepoznatljiv po dugu od 900 miliiona maraka, u Federaciji BiH je bolje poznat kao bivši partner vlasnika “Avaza” Fahrudina Radončića. Ovaj dvojac osnovao je preduzeće “President nekretnine”, preprodao neke lokale (navodno i Vladi RS), a saradnja je naglo prekinuta iz nepoznatih razloga.

 

Šta sve posjeduje Stanković

 

Prema podacima sa zvanične prezentacije “Integral-inženjeringa”, kompaniju čini 15 članica, od kojih su neke u djelimičnom, a neke u stopostotnom vlasništvu Slobodana Stankovića. Ipak, na osnovu istraživanja i prema podacima ukinute Direkcije za privatizaciju RS, stvarni broj Stankovićevih preduzeća sa većinskim vlasništvom mogao bi biti mnogo veći.

Naime, prilikom privatizacija na kojima su učestvovale Stankovićeve firme "Integral" i "Integra", a gdje je do većinskog vlasništva nedostajalo jedan, dva ili svega par postotaka, osim Stankovića učestvovao je i Miroslav Pucar. On je uvijek kupovao manje pakete akcija, ali koji kada se zbroje sa postotkom vlasništva Slobodana Stankovića uvijek čine više od 50 posto državnog kapitala. Takav slučaj je privatizacija Banje Laktaši.

Prema vlasničkoj strukturi poslije privatizacije “Integral”posjeduje 24, 02 posto ove banje, “Integra” 23, 48 posto, a Miroslav Pucar 2, 62 posto kapitala u preduzeću. Sabiranjem dolazimo do 50, 12 posto kapitala kupljenog u Banji Laktaši, odnosno većinskog vlasništva.

Za kraj, zaboravili smo napomenuti da je Miroslav Pucar rođeni brat Slavice Stanković, žene Slobodana Stankovića.

08.12.2009.

jeba.cina u zdrav mozak

 

Dodik dao još 50 miliona Stankoviću

 

 

Vlada RS, odnosno njen premijer Milorad Dodik, ponovo je pokazao bezuslovnu naklonost preduzeću „Integral-inženjering“ i omiljenom građevinaru Slobodanu Stankoviću, kojem je  iz prazne entitetske kase dao još 50 miliona maraka za „infrastrukturne“  projekte.

Odlukom vlade, ovaj novac trebao bi poslužiti Stankoviću da konačno dovrši nasjkuplji put u Evropi, onaj koji istražuje SIPA, Banja Luka-Gradiška. Ako bude štedljiviji nego obično, Stanković bi još trebao i završti izgradnju tunela negdje oko Foče, koji se gradi koliko i autoput, od Dodikovog prvog mandata 1998. godine.

Prema procjenama TI, na 4, 4 kilometra autoputa do sada je spiskano najmanje 102 miliona maraka, a osim novca, RS je spiskala i povjerenje EIB i EBRD, koji su i dali dio novca.

Osim muka sa SIPA-om, koja nikako da odustane od ovog autoputa, još jedan „najveći projekat u RS“ izgradnja mreže autoputeva zadaje glavobolju entitetskim vlastima.

 

Nađa Diklić

 

 

 

08.12.2009.

Republika Srpska na pragu ekonomskog kolapsa

 

Manjak od pola milijarde maraka

 

 

 

Bolji bh. entitet premijera RS Milorada Dodika, dotaknuo je ekonomsko dno. Umjesto pompezno najavljivanih stranih investicija, višemilionskih privatizacija, zapošljavanja novih radnika, pokretanja proizvodnje i izgradnje infrastrukture, ova budžetska godina završiće se kao jedna od najgorih u istoriji ovog entiteta, sa procentom nezaposlenosti manjim samo u usporedbi sa ratnim godinama.

Prema izvorima „Slobodne Bosne“, a koje potvrđuju i statistički podaci entitetskih ustanova, punjenje budžeta manje je za 30 posto od planiranog.

Nezavisni ekonomski eksperti kao što je Svetlana Cenić, ali i predstavnici opozicije tvrde da je ovaj procenat čak i viši te da se penje do nevjerovatnih  40 posto!

Tome nije samo pogodovala svjetska ekonomska kriza, na šta se vade domaći političari, već i loše vođenje poreske i fiskalne politike, čiji je zvanični rezultat 26 hiljada nezaposlenih od početka godine, što je za deset hiljada otpuštenih radnika više nego u Federaciji BiH, sa kojom se premijer RS voli porediti.

- Umjesto 200 miliona maraka prihoda, dugo najavljivana fiskalizacija donijela je samo veći broj nezaposlenih i zatvaranje manjih samostalnih radnji koje nisu mogle plaćati tolike namete, pojašnjava Cenićeva.

Ono malo preduzeća u RS koji posluju sa prihodima, tvrdi naša sagovornica, pod kontrolom su vladajuće SNSD-ove elite, ali uz to, pitanje je kakve i kolike poreze plaćaju.

- Sva privreda RS je u potpunom kolapsu, osim firmi koje su bliske Dodiku. Ipak, ma koliko se premijer trudio da to pojasni ili opravda, ne može samo Stanković ili Ćubić biti jedini proizvodni motor koji puni kasu. Javna je tajna da su druga preduzeća na rubu stečaja, te da niko ko nije apsolutno lojalan vlasti ne može dobiti nikakav posao, naglašava Cenićeva.   

Dodatna otežavajuća okolnost jeste i činjenica da je cijela država BiH pala na ljestvici zemalja pogodnih za ulaganje, pa ni stranih investicija,osim kredita koje  je sve teže dobiti, nema u RS.

U prilog tome ide i činjenica da najavljivani projekat izgradnje mreže autoputeva sa austrijskim „Štrabagom“, potpisan još prije dvije godine, nije donio nijedan novosagrađeni metar.

Navodno, čak 40 evropskih banaka odbilo je dati kredit austrijskom koncernu, zbog „nesigurnosti ulaganja“, a kao dodatno obrazloženje dodaje se i činjenica da „Štrabag“ nije dobio ugovor na tenderu, već direktnom pogodbom.

 

Otimanje od sirotinje

 

Uprkos svemu navedenom, RS je tokom ove godine izvršila samo jednu reviziju budžeta, a iako se bliži kraj kalendarske godine pred poslanike Skupštine RS još nije stigla Odluka o izvršenju budžeta koja  je na dnevnom redu trebala biti krajem septembra.

Usporedbe radi, susjedna nam Hrvatska, imala je tri revizije budžeta i svakim je skresala javnu potrošnju.

Entitetska vlada, s druge strane, u junu je obavila taj nezahvalni posao, a umjesto planiranog budžeta od 1, 7 milijardi, isplaniran je novi umanjen za 140 miliona, u koji je uračunata i tranša kredita od Međunarodnog monetarnog fonda od 230 miliona maraka.

Rebalansom su plaće državnih službenika umanjene za deset posto, a prema nacrtu novog budžeta za 2010. godinu, radnici zaposleni u javnim službama ostaće uskraćeni za još deset posto plaće.

Na udaru su se ove godine našle i socijalne kategorije stanovništva.

U obračun sa borcima i invalidima upustio se predsjednik Boračke organizacije RS Pantelija Ćurguz, dok će se Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata postarati da radnicima objasni da im novac i ne treba.

I ne kaže se džaba da su njih dvoje Dodikovi najbolji ministri.

 

Biće još gore

 

Predstavnici opozicije napominju da je situacija dobra, kakva će biti u naredne dvije godine.

Lazo Marić, poslanik SDS koji jeu svojoj partiji zadužen za ekonomiju, tvrdi da će 2012. godina biti kobna za stanovnike RS.

- Ukoliko nam MMF da traženi kredit, u toj godini moraćemo vratiti 750 miliona maraka u osam mjesečnih rata. Apsolutno je nerealno očekivati toliki rast budžeta, jer samo da ostanemo na ovom standardu, budžet bi nam trebao da bude 2, 5 milijardi maraka. Ne vidim načina kako da RS nađe te pare, kaže Marić.

Lider Demokratske partije Dragan Čavić je mnogo konkretniji.

- Nemamo način da vratino taj novac, a uzimati takav kredit bilo je pogubno,ne samo za RS, već i za Federaciju,ističe Čavić.

On napominje da se u „boljem bh. entitetu“, zvanom Republika Srpska, pare troše kako ko hoće, a računi se polažu kasnije.

- Samo sa računa za posebne namjene Vlada RS uzela je 340 miliona maraka u posljednje dvije godine. 230 miliona potrošeno je od MMF-a, a ne zna se ni gdje je 60 miliona maraka uzetih od sukcesije početkom godine. Prema mojoj računici, 460 miliona maraka, ušlo je neplanirano u budžet i potrošeno, što znači da je za funkcionisanje RS u ovoj godini nedostajalo blizu pola milijarde maraka,  naglašava Čavić za naš list.

 

Bankrot pred vratima

 

Kako se čini, prema nacrtu budžeta za 2010. godinu, iduća godina biće još gora.

Prema njemu, budžet će biti isti kao i ove godine, a osim deset posto radnicima, tri posto prihoda skinuće se i penzionerima, prosvjeti i zdravstvu po pet posto, a revizija boračkih dodataka i primanja ostaviće Dodiku još novca od socijalnih kategorija.

Pitanje je samo zašto se premijer RS odlučuje na ovakvo ekonomsko i političko samoubistvo u izbornoj godini?

Prema zajedničkoj ocjeni naših sagovornika, ukoliko ne dobije kredit od MMF-a, pitanje je da li će RS uopšte  moći finansijski opstati.

Bez novčane injekcije MMF od 400 miliona maraka, Vlada RS moraće ponovo zavući ruku u Investiciono-razvojnu banku RS, „zlatnu koku“ dobijenu prodajom Telekoma Srpske. Samo, pitanje na koje niko u RS ne zna odgovor je da li tamo i koliko ima novca.

- Dosadilo mi je da pet posljednjih godina ponavljam istu priču. RS je pred bankrotom, a ja stvarno ne vidim izlaz iz ove situacije, zaključuje Cenićeva.

Jedini prozor kroz koji se RS može provući sada kada su sva vrata zatvorena je pokretanje privrede. Koliko i kome je u interesu stvaranje preduzeća koja nisu pod kontrolom aktuelne vlasti već je ispričana priča. Do tada,nadati se da će barem onih pet preduzeća pod Dodikovom kontrolom  nastaviti da rade,jer je sada vidljivo da su oni jedini „nosioci razvoja RS“.

 

Nađa Diklić

  

 

  

 

 

 

   

 

 

08.12.2009.

Raspad bajke o boljem bh.entitetu

 

Brodska rafinerija u minusu od 370 miliona maraka

 

 

Najveća poslijeratna privatizacija u BiH, projekat koji je na noge trebao dići dubioznu privredu RS, osnova stvaranja mita o „boljem bh. entitetu“ koji nemilice pothranjuje premijer istoga Milorad Dodik, savršen primjer suradnje RS i svemoćne Rusije, države „prijatelja“ Srba i svega što je srpsko, nada u bolje sutra i šta sve ne, naftni sektor RS konačno je pokazao da ne vrijedi ni bobe, čak naprotiv.

Izvještaj nezavisnog revizora iz privatne revizorske kuće „E revizor“, koji je naručila Rafinerija nafte u Brodu, pokazao je da je dug ovog preduzeća veći nego što je bio prije privatizacije.

„Braća Rusi“, koji su navodno kupili pomenuto preduzeće 5. februara 2007. godine, zadužili su ga za nevjerovatnih 373 miliona maraka!

Koliki je to dug najbolje ilustruje podatak da brodska rafinerija nije bila toliko dužna, ni osakaćena ni poslije rata, pa ni do privatizacije jer je dug, koji je tako nesebično preuzela Vlada RS sa premijerom Dodikom na čelu, bio manji od 225 miliona maraka.

Štaviše, prema izvještaju brodska refinerija može proglasiti samo  nepošteni stečaj, jer procijenjena imovina od 170 miliona maraka nije dovoljna da se namire dugovanja firme i ispune obaveze prema radnicima. Ova revizija bila je nezaobilazna za brodsku rafineriju, koja kao direktan učesnik na berzi, obavezno podliježe reviziji. Iako su za to bili plaćeni, revizori po prvi put nisu „izrazili mišljenje“ o stanju o preduzeću, što je presedan u ovoj praksi.

 

Rusko skuplje od mađarskog

 

 

Ni uz sve moguće povlastice koje su dobili, vlasnici brodske rafinerije, očigledno nisu htjeli ili nisu mogli da ovo preduzeće, jedino u BiH koje se bavi preradom nafte digne na noge kako bi  postalo konkurentno na tržištu.

Prvi udarac ovakvog poslovanja pretrpili su čelnici „Optima grupe“, preduzeća koje je ruski kupac „Njeftegazinkor“ formirao za distribuciju nafte iz Broda, prerađevinama iz Rafinerije ulja u Modriči, te lancem benzinskih pumpi iz sistema „Petrol“.

Iako su prije nepune dvije sedmice isposlovali kupovinu benzinskih pumpi „Zovko“ od preduzetnika  Ivice Zovka, ni to čelnicima „Optime“ nije bilo dovoljno da se spasu od ruskog pogroma.

Prvo je smijenjen generalni direktor Igor Ratkijevič, a na njegovo mjesto bit će postavljen Jurij Nikolajevič Bjelov, saznaje „Slobodna Bosna“ u „Optimi“. Ostalo je upitno, ko će, a ne kada, zauzeti mjesto generalnog direktora Rafinerije nafte u Brodu Aleksandra Litvinjenka, jer se i njemu sprema smjena.

Glavni uzrok lošeg poslovanja “Optima grupe“ leži u činjenici da federalno tržište ne želi njihove proizvode.

Kako navode federalni pumpaši, glavni razlog bojkota je u cijeni. Mađarsko i hrvatsko gorivo i sa uvozom je jeftinije nego rusko!

Doduše, ekonomski analitičar iz Banja Luke i direktor Ekonomskog instituta Duško Jakšić, izvalio je za banjalučku dnevnu novinu da nije neočekivano da prodaja u Federaciji BiH ide lošije nego u RS, „pri čemu ne treba smetnuti sa uma ni političku dimenziju, odnosno politički diktiran otpor prema svim ruskim (čitaj- srpskim) proizvodima“.

Da li je Jakšić s uma smetnuo cijene koje diktira brodska rafinerija, a prema kojima je gorivo u RS skuplje nego u Federaciji BiH, ostaje da se nagađa.

U međuvremenu, Vukašin Vojinović, predsjednik Udruženja naftaša iz RS poručuje da građane ovog „boljeg bh. entiteta“ očekuju nove cijene. Veće, naravno. Patriotski i bratski od Rusa, nema šta.

 

Povlastica do povlastice

 

A šta su kupci dobili u zamjenu za kupovinu naftnog sektora RS, ekskluzivno otkriva „Slobodna Bosna“ koja je jedina došla do kupoprodajnog ugovora.

Cijena paketa akcija u sva tri preduzeća ugovorom su prodata za 110 miliona i  410 hiljada evra, a kupac se obavezao da će zadržati djelatnost u Periodu rekonstrukcije koji traje 42 mjeseca.

Danom potpisivanja ugovora, Vlada RS preuzima sve dugove preduzeća veće od 72, 5 miliona eura, te sve ishode mogućih sudskih parnica koje se u tom periodu vode. Izvršna vlast RS ostavlja kupcu grejs period od četiri godine da plati dugovanja prodatih preduzeća Vladi RS na ime neizmirenih poreza, koji u tom momentu iznose 130 miliona maraka.

Kupcu je omogućeno odgođeno plaćanje obaveza preduzeća vezanih za poreze i doprinose i izdvajanja za budžet do 2011. godine. Nadalje, kupac će svoja dugovanja platiti u narednih pet godina, počev od 2011. godine u jednakim mjesečnim ratama.

„Svi dugovi koji su nastali do prodaje preduzeća, kao rezultat sporova, pretenzija, realizacije ugovora  o otuđenju imovine i gubitaka imovinskih prava kod preduzeća kao rezultat poslovanja do datuma prijenosa, nezavisno od datuma nastanka potraživanja ili otuđenja, biće plaćeno od strane prodavca na zahtjev kupca“. Zauzvrat, Vlada RS nije tražila ništa.

 

Petokolonaši svuda oko nas

 

I dok su se svi ekonomski stručnjaci, izuzev Jakšića, zgražavali detaljima ugovora koju su na kašičicu izlazili u javnost, Vlada RS je otplaćujući dugove i legalno otimajući od budžetskih korisnika, prikupljala poene pričajući o „uspješnoj privatizaciji“.

Naravno, glas onih koji su mislili drugačije, utihnuo je u RS.

Najniže vrste uvreda redale su se jedna za drugom, a premijer „boljeg bh. entiteta“ grlato se derao na manjinu, sve sa homofobnim, ksenofobnim i profašističkim izjavama, skrivajući ugovor koji imamo, daleko od javnosti.

Borisa Divjaka, tadašnjeg direktora Transparency internationala BiH (TI BiH) koji se odvažio da zatraži ugovor frojdovski je nazvao pogrdnim izrazom za homoseksualce, Svetlanu Cenić bivšu ministricu finansija RS stavio na „crnu listu“ režimskih medija, koji su je odmah proglasili „engleskim špijunom“ i počeo neviđenu medijsku hajku, na kojoj se našao i prvi zamjenik visokog predstavnika Rafi Gregorijan koji je iz Sarajeva dolazio u Banja Luku s namjerom da gasi vatru. Zauzvrat, dobio je krivičnu prijavu.

Ipak Cenićka kaže da je ovaj izvještaj potvrdio sve ono što je godinama  pričala, te da joj na određeni način predstavlja moralnu satisfakciju.

- Godinama upozoravam da je ovaj ugovor bio štetan i sada se to i pokazalo. Iako mi niko ne može vratiti godine koje su me nazivali svakakvim imenima zbog priče o kriminalnoj privatizaciji naftnog sektora RS, maltretiranja kojima sam bila izložena, ovaj izvještaj je pokazao da sam bila u pravu, naglašava Cenićeva za naš „SB“.

 

Koga je odlikovao Dodik

 

I dok su Rusi, polagano obnavljali rafineriju mimo svih ugovorenih rokova, u „boljem bh. entitetu“, dijelilo se ordenje. Ostalo je zabilježeno da je osim Dodiku i Nebojši Radmanoviću, predsjednik Rajko Kuzmanović, koji je svojevremeno rekao da se „RS kao bolji bh. entitet nalazi u eri prosvetiteljstva, ekonomske i političke renesanse“, dodijelio i četiri ordena za Ruse – investitore u naftni sektor RS.

Naravno, dobitnici su predstavnici „Njeftegazinkora“, preduzeća koje je kupilo rafineriju, ali o njemu se na internetu ne mogu pronaći nikakvi podaci, pa čak ni na sajtu „Zarubežnjefta“, koje je osnovalo manje bh. preduzeće.

Na koji način su odlikovani vodili preduzeće najbolje govoripodatak da su se  zadužili se sa 217 miliona maraka koje su im bile neophodne za obnovu postrojenja,a za dvije godine rada uspjeli su da zarade 12 tužbi.

Ipak, među odlikovanim je i jedan Srbijanac.

Orden zastave RS-a sa zlatnim vijencem dobio je i Duško Perović, direktor predstavništva „ACC International Moskva“ za, navedeno je u saopštenju iz Kuzmanovićevog kabineta, „poseban doprinos u razvoju privrednih odnosa između Ruske Federacije i RS-a“

Ovaj samozatajni srbijanski biznismen godinama se bavi poslovima sa naftom, a prema informacija „SB“ živi i radi u Moskvi gdje je i oženjen ruskom voditeljkom. Čije interese on štiti da se naslutiti ne iz njegove, već iz biografije njegovog brata Vlade Perovića, menadžera beogradskih pjevaljki.

Ako je vjerovati dnevniku koji je vodio bivši načelnik Generalštaba VRS i sadašnji haški bjegunac Ratko Mladić, porodica Perović imala je jake veze sa paljanskim kriminalnim lobijem koji su vodili predstavnici porodica Karadžić i Krajišnik- braća Radovana i Momčila, Luka i Mirko.

- Momčilo Krajišnik i njegov brat Mirko prebacili su 2,5 milijuna dolara u banku Ergos Atina. Otvoren je račun na ime Krajišnik - Konstantinopolis, a u prebacivanju novca sudjelovali su Vlada Perović, vlasnik kafića ''Krokodil'' na Dedinju, Mirko Krajišnik i doktor M. Prokić sa suprugom, navodi se u Mladićevom dnevniku.

Legalizacija ratne pljačke?

Mladić piše da je Krajišnik osigurao logističku pomoć za tu transakciju s kojom je bio upoznat i Branko Ostojić. Novac je po Krajišnikovu nalogu iz Grčke prebačen u Bugarsku, a potom je njime plaćeno gorivo koje je prodano u Srbiji!

- Kupljeno je 1.600 tona D2 (dizel) i 1.200 tona MB (motorni benzin), koje su Krajišnik i Protić uvezli u Srbiju, prodali, pri čemu su oprali novac! Zarađeni novac Krajišnik, Protić i Perović, uz pomoć Ostojića, prebacuju u Ženevu, piše Mladić kojeg je svojevremeno Karadžić smijenio sa dužnosti, navodno zbog interne istrage koju je na svoju ruku sprovodio o kriminalnoj paljanskoj strukturi.

Mladić je u dnevniku pisao i o razgovoru s pukovnikom Vukašinom Lalom, koji mu je otkrio da je u januaru 2004.godine u RS uvezena veća količina goriva, od kojega je Vojska RS trebala besplatno dobiti dio za svoje potrebe. Međutim, u taj posao se umiješao Luka Karadžić.

- Uz pomoć generala Đukića, uvezeno je 1.260 tona D2 (dizel). Dogovoreno je da se kao dar VRS-u ustupi 200 tona. Ali, Krajišnikov brat, Karadžićev brat, Tintor, Tintorov vozač i šef DB-a iz Trebinja uzimaju 150 tona, prodaju i dijele novac, a 50 tona od obećanih 200 daju VRS-u - piše Mladić.

Jedini svjedok o švercu za vrijeme rata, trenutno je nedostupan, kao i braća Perovići koji nisu mogli objasniti porijeklo kapitala koji su uložili u naftni sektor RS. Ipak, naš list saznaje, da je zbog povezanosti sa kriminalnim miljeom, Vlada Perović već robijao u beogradskom Centralnom zatvoru.

Sagovornica „SB“ Cenićeva ne odbacuje ni ovu mogućnost.

- Kriminal ne poznaje političke partije. Greška je ako mislimo da su sada bili jedni,pa došli drugi i da se nešto mijenja. Dodik je svakako bio dužan SDS-u usluge jer su mu skinuli s vrata optužnicu za šverc cigaretama, ističe Cenićeva. 

Čije interese u srpskoj sapunici u ruskoj režiji i ratno-profiterskoj produkciji, brani glavni lik Milorad Dodik još  nije jasno. Ako je vjerovati samo njemu, za vrijeme rata, on je bio samo običan poslanik, bez ikakvih prava, neomiljen od vlasti. Sada, kao  premijer  “boljeg bh.entiteta“, pokazuje da mu ta vlast i nije toliko daleka i strana.

 

Nađa Diklić

 

ant: Zatvorene sjednice i skrivene obveze

 

Pred potpisivanje ugovora, NS RS je na posebnoj, zatvorenoj sjednici otpisala je 70% komunalnih obaveza Rafineriji nafte za opštinu Brod.

Dalje, donijela je zaključak o utvrđivanju odgovornosti osoba koje su naftni sektor RS doveli u višemilionske dugove, te precizirala da Vlada RS naknadne, skrivene obaveze može isplatiti iz drugih sredstava.

U ugovoru se navodi da će „Prodavac hitno namiriti kupcu bilo koje iznose koji će oni biti prisiljeni da plate bilo kojem od povjerilaca od strane prodavca obaveza , a koji se odnose na regulisanje dugova koji prelaze sumu od 27, 550 miliona maraka“.

Nadalje, „Prodavac se obavezuje da će pogasiti ili regulisati na bilo koji način kompletna dugovanja preduzeća u iznosu koji prelaze 72, 55 miliona eura u roku od tri mjeseca od datuma stupanja na snagu ovog ugovora“.

 

27.07.2009.

Vrbas odnio milione

 

 

 

Administrativna služba grada Banja Luke konačno je usvojila finansijski  izvještaj o organizaciji Svjetskog prvenstva u raftingu.

Ovaj put  lokalne vođe čaršije sa najvećim budžetom u RS nisu lagali- ostali su dosljedni komentarima da „nema šanse da je na rafting potrošeno 3, 5 miliona maraka“.

I nije. Prema usvojenom izvještaju, na ovu ničim izazvanu manifestaciju, potrošeno je duplo više.

„Pozitivna slika grada na Vrbasu“ i „boljeg bh. entiteta“, koju usput rečeno nije prenio nijedan vodeći svjetski pisani list, portal ili ne daj bože  televizija, koštala je poreske obveznike 6, 5 miliona maraka.

Svejedno, kako navode organizatori, trošak je sasvim opravdan.

Tako je Aleksandar Pastir, član organizacionog odbora, zbog kojeg su građani RS ispali „čobani“ pojasnio svekolikoj javnosti da će „SP u raftingu pomjeriti granice ovog sporta“, naglašavajući pri tome i da će banjalučki recept ubuduće koristiti svi organizatori SP i olimpijskih igara. To što rafting nije olimpijski sport, nema veze. Možda nakon SP u Banja Luci i postane.

 

Vještačka trava na livadi

 

 

Prema izvještaju, najviše novca otišlo je na „izgradnju infrastruktrure“, koja kako se čini nije predstavljala samo postavljanje sijalica i klupa uz Vrbas, već i izgradnju fudbalskog terena u Krupi na Vrbasu, selu sa oko dvije hiljade duša, ali i boemskom utočištu gradske vlasti koja je na slapovima rječice Krupe napravila vikendice.

Ovo mjestašce na putu Mrkonjić Grad- Banja Luka, najpoznatije je po podršci SNSD-u, ali i solističkim koncertima aktuelnog premijera Milorada Dodika, koji je pjevao na svadbi kćerke predsjednika MZ Draška Ilića, kao i na preizbornim saborima koji se uz zaklane svinje, ovce, volove i ostalu živinu redovno održavaju u ovom selu. Da premijer više ne bi pjevao na poljani i ispod šatora, oranizatori SP napravili su „za potrebe raftinga“ fudbalski stadion sa vještačkom travom.

To što kresanjem gradskog budžeta u vremenu recesije, za šta se zalagala gradska „ministarka finansija“ Radmila Stojnić, nije umalo ostalo bez para stotinjak studenata koji primaju gradsku stipendiju, a na ulici se nisu našle žene, žrtve porodičnog nasilja iz „Sigurne kuće“ i nije izgleda nikoga briga. „Pozitivna slika RS“ otišla je u svijet, pa šta košta da košta.

Naravno, osim stadiona, gradski oci napravili su još svašta nešto,ali nisu pojasnili što i kome.

Kao i u posljednjih osam godina, otkako je na vlasti Dragoljub iliti Gradoljub Davidović, računi će ostati poznati samo njima, a poznati infrastrukturni projekti u koje Banja Luka ulaže desetine miliona maraka vidjeće se samo kao odbici u konačnom rebalansu budžeta.

 

Ko će kome, ako ne svoj svome

 

A kako i po kojim principima radi gradska vlast, pojašnjavano je i u nalazima Glavne službe za reviziju javnog sektora RS, ali i u izjavama Milana Vukelića, bivšeg radnika banjalučkog Zavoda za izgradnju (ZIBL), sve dok Vukelić  prije nepune dvije godine nije sjeo u minirani automobil i otišao u smrt i zaborav.

O kriminalu, nenamjenskom trošenju novca i vezama koje je razgranala ovdašnja građevinska mafija niti se piše u ovdašnjim medijima, niti se glavni akteri pominju u javnosti.

Ipak, za sobom ostavljaju tragove.

Posebno rasipanje novca poreskih obveznika ipak se najviše obavlja preko Odjeljenja za stambeno-komunalne poslove.

Tako je načelnik ovog odjeljenja Budimir Balaban poslove uređenje javnih zelenih površina dao preduzeću “Tamaris”, odnosno Miloradu Janjetoviću koji je zauzvrat od Balabanovog preduzeća “Bital” kupio poslovne prostore u zgradi u ulici Jovana Raškovića. Osim poslovnih prostora, Janjetović je dobio i petogodišnji monopol na uređenje javnih zelenih površina, koje građani Banja Luke svake godine plaćaju od četiri do pet miliona maraka.

O tome kako i na koji način Administrativna služba dijeli novac najbolje svjedoči izvještaj Glavne službe za reviziju RS, koja je utvrdila niz ozbiljnih nezakonitosti u radu Gradske uprave.

Prema reviziji, “budžetski izdaci veći su od prihoda” i nisu uravnoteženi.
Osim što su neki izvješaji koje je na uvid reviziji dala Gradska uprava,“ručno ispravljani”, revizorima nije jasno ni kako i po kojem zakonu banjalučki ZIBL obavlja naplatu zakupa gradskih prostora.

Direktor Čedomir Savić je po tom osnovu naplatio 401 hiljadu maraka, koju nije doznačio Gradskoj upravi, ali taj novac gradska vlast uopšten ne vodi kao dug!

Ovog direktorskog kadrovika Dodik je javno isključio je iz stranke davne 2004. godine, ali ga nije povukao sa dužnosti direktora, iako je sam sebi dodijelio jedan trosoban i jedan četvotrosoban stan. Ipak, Savić se nije pobrinuo samo za sebe, već je krov nad glavom dao i stranačkim kolegama. Tako je za dvije hiljade maraka po potpisanom nalogu aktuelnog gradonačelnika, dodijelio stan Živojinu Cvijanoviću, ocu Aleksandra Cvijanovića kandidata SNSD-a za načelnika opštine Prnjavor na prošlim lokalnim izborima. 

Sličan slučaj, desio se prilikom dodjele stana Davidoviću koji je 1993. godine izbacio iz stana Edu Toskića, radnika "Elektroprijenosa".
Ipak, gradonačelnik i ranije pominjani Balaban, trajno su riješili stambeno pitanje, dodijelivši sebi stan u centru grada dokupljujući kvadraturu po "otkupnoj" vrijednosti od 800 maraka, iako, je ako je vjerovati dokumentima, GU platila kvadrat 1740 maraka, zbog čega im u banjalučkom Osnovnom sudu i dalje stoje zapakovane krivične prijave.

 

Ministarstvo sporta i javašluka

 

 

Ipak, Gradska uprava nije sama platila ovu veličanstvenu manifestaciju uranjanja i izranjanja iz vode.

Velikodušno im je sa 900 hiljada maraka pomoglo i Ministarstvo sporta, odnosno resorni ministar Proko Dragosavljević, o čijem radu inspektori Glavne službe za reviziju raspravljaju već pola godine.

Ministar Dragosavljević, tako je, kako nezvanično saznaje „Slobodna Bosna“, potpomagao i Udrženje sekretarica RS, sa desetinama hiljada maraka anonimne fudbalske klubove kao što je „Crvena zemlja“, a sa 200 hiljada maraka i Udruženje za civilna kretanja, koje nije ni sudski registrovano, niti ima broj telefona. Sve ove investicije trebale bi se naći i u revizorskom izvještaju koji će biti objavljen u narednim danima.

Bivši ministar sporta i potpredsjednik PDP-a Branislav Borenović odavno upozorava na rad svog nasljednika, koji je u najmanju ruku „netransparentan“.

- Vrhunac drskosti bio je kada je na sjednici NS RS odbio poslanicima dati na uvid račune iz SP u raftingu, pravdajući se da „vlada u vrijeme recesije štedi papir“! Naravno, ne treba ni pomenuti da Dragosavljević sam odlučuje kome će i koliko novca dati, kojeg će pjevača koliko platiti. Ministarstvo sporta nikome i nizašta ne polaže račune, navodi Borenović.

Ipak, sav rad ministra Dragosavljevića ne bi bio potpun da nije i sam dao doprinos razvoju sporta.

Naime, on i njegov brat Predrag objavili su publikaciju „Narodni višeboj- Sportske igre sela“. Ova brošura, koju su braća Dragosavljević platili iz Budžeta RS između ostalih sadrži opis mnogih zanimljivih disciplina, od kojih ćemo navesti samo neke.

„Naš narod je upražnjavao razna fizička vježbanja i oblike nadmetanja, a dokumenti iz prošlosti nam govore o mnogim oblicima ove kulture“, navode braća Dragosavljević.

Istražujući „razna fizička vježbanja“, braća ne ostaju samo u sportskim sferama, već pomno prate društvene i socijalne perspektive istih. „Istaknuti bacači kamena, skakači ili trkači nisu ostali poznati i popularni samo u svojim selima, već i široj okolini“.

U dijelu knjižice na 32 strane, pod naslovom „Program narodnog višeboja“, sport dijele na pet pojedinačnih disciplina (skok iz mjesta, bacanje kamena sa ramena, gađanje u metu, bacanje potkovice i trčanje preko prepreka) i jedne ekipne – nadvlačenje (potezanje) konopa.

Nabrojaćemo samo neka od pravila, do kojih su pomnim istraživanjem došli Dragosavljevići.

Skok u dalj iz mjesta- To je uobičajen način nadmetanja u narodu, tzv. skok „trupačke“.Takmičar stane objema nogama iza linije, koristeći zamah obje ruke, uz sunožni odraz nogama, skače naprijed. Dužina skoka se mjeri cantimetarskom pantljikom od linije starta (skoka) do zadnjeg traga kojeg ostavi takmičar“.

Bacanje kamena sa ramena  -. Baca se kamen težine 6 kilograma, ili kugla. S obzirom da se kamen u toku bacanja može oštetiti (oruniti), pa stoga takmičenje može biti neregularno, iz tog razloga se baca kugla ili metalna kocka te težine. Bacanje se vrši na terenu gdje kamen (kugla) može ostaviti trag“.

Trčanje preko prirodnih prepreka-  “Brvno mora biti u dužini  4m i visine 30 cm, hodajuća površina mora biti ravna, širine 15-20 cm. preko ove prepreke takmičar prelazi i prenosi određen predmet (vreća sa kukuruzima 20 kg muški i 10 kg žene). Startujemo iz sjedećeg položaja; leđima okrenuti smjeru trčanja sjednemo iza linije starta. Na znak sudije trčimo...Moramo upozoriti takmičare da se vreća ne smije bacati, a ako se i desi da pukne, moramo imati i žita i vreće u rezervi“.

Koliko je Svjetsko prvenstvo u raftingu bilo predmet takozvanog „runjanja“ vjerovatno se nikada tačno neće ni saznati. Kako to po pravilu biva, Gradska uprava i Organizacioni odbor priznali su dio koji se nije mogao sakriti. Ostatak će vjerovatno završiti u vrećama, kakve u svojoj publikaciji pominju braća Dragosavljevići. S tom razlikom, što RS više nema ni žita, ni vreća u rezervi.

 

Nađa Diklić

 

ant1: Ministar postavlja pravila

U knjizi „SIS- Narodni višeboj“ Predrag i Proko Dragosavljević pojašnjavaju „našem“ narodu i pravila u bacanju potkovice.

- Seoski mladići koriste različite predmete koje bacaju do određene mete. Zato ova disciplina ima simboličnu vezu sa selom, jer predmet koji se baca je potkovica, za mnoge skoro nepoznat, pa i u samom selu, jer su traktori već odavno potisnuli ulogu konja na selu. Ova disciplina se izvodi pojedinačno na pripremljenom terenu. Bacač (takmičar) stoji iza „biljega“, obično sa ispruženom jednom nogom naprijed. U rukama drži tri konjske potkovice. Na udaljenosti od 10 metara nalazi se u zemlju uboden štap. Štap je obično okruglog oblika, prečnika oko 5 cm, a iznad zemlje je 30 cm. Štap treba da je obojen ili na drugi način upadljiv“.

Inače, na ovoj publikaciji radilo je pola ministarstva. Izdavač publikacije je Ministarstvo za porodicu, omladinu i sport, a u ime izdavača potpisan je ministar Proko Dragosavljević, dok je autor njegov brat Predrag. Svi članovi Redakcijskog odbora su iz tog ministarstva. Redakcijski odbor čine: prof. dr Proko Dragosavljević, njegov brat doc. dr Predrag Dragosavljević, te Dario Sandić, Dejan Travar i Dragan Kuprešanin. Tehnički urednik je Predrag Dragosavljević, a za tehničku obradu teksta bio je zadužen Dejan Travar. Cijena je, kako tvrdi ministar, bila manja od hiljadu maraka.

ant2: Bruka!

Član Odbora direktora Transparency internationala i bivša ministarka finansija RS Svetlana Cenić pita se samo koja je svrha SP u raftingu i koja je eventualna dobit.

- U isto vrijeme kada se zamrzava borački dodatak, prestaje sa isplatom invalidnina, neko troši 6, 5 miliona maraka na organizovanje svjetskog prvenstva. Nisam protiv sporta, ali mislim da je realno trebalo odrediti prioritete. Lično ne vidim nikakvog efekta od cijele priče, a koliko mi je poznato, njega faktički i nema. SP u raftingu nije pratio ni Barak Obama, ni Gordon Braun, jer su svjetski mediji bili apsolutno nezainteresovani. Stvarno mi nije jasno ko osmišljava ove programe. Te Noć šampiona, te koncert Lepe Brene i Lenija Krevica, te banjalučki filmski festival… Cijeli niz kojekaklvih manifestacija koje su platili građani RS, a koje ne služe nikome i nizašto. To je bruka,naglašava Cenićeva.

ant3: Šta kaže revizija

 

Tako je i u ovu priču oko Gradske uprave uključen Dodikov građevinac Slobodan Stanković i njegovo preduzeće „Integral-inženjering“

Revizori su utvrdili seriju „ozbiljnih propusta“ prilikom raspisivanja javnih konkursa. Posao vrijedan 15 miliona maraka na rekonstrukciji Incelovog bazena dobio je “Integral inženjering”, a revizija smatra da su „sami uslovi konkursa bili takvi da su iz njega isključena druga preduzeća, koja nisu ispunjavala ni početne uslove“.

 

Objavljeno S. Bosna

 

 

27.07.2009.

Šta istražuje SIPA u BL?

 

Zgrada za robiju!

 

 

 

Predstavnici Agencije za istrage i zaštitu RS (SIPA) konačno su odlučili da raspletu organizovanu kriminalnu mrežu koja je na izgradnji Administrativnog centra Vlade RS, izgradnji autoputa Banja Luka- Gradiška i izgradnji RTV doma oštetila budžet ovog bh. entiteta za 115 miliona maraka.

Ova cifra nije konačna, ali prema mišljenju pomoćnika direktora SIPE, Dragana Lukača, koji je pomenutu optužnicu proslijedio Tužilaštvu BiH, barem je dokaziva. Istražiteljima državne agencije, nedostajalo je još „brdo“ dokumentacije da bi sklopili kompletnu sliku o rasipništvu premijera Milorada Dodika i njegove svite.

Ipak, da cijeli slučaj ne stoji u mjestu, kako bi to volio Dodikov kadrovik i direktor SIPA Mirko Lujić, potrudilo se Tužilaštvo BiH, prema čijem su nalogu  saslušavani šefovi poslaničkih klubova, predsjednik i potpredsjednici Skupštine RS.

Kako redom potvrđuju, jedina tačka u optužnici protiv Dodika koja je ovaj put zanimala inspektore bila je izgradnja Administrativnog centra Vlade RS.

 

Napokon pozvani Bošnjaci

 

- Kada sam davao izjavu, inspektori SIPA pregledali su stranicu po stranicu informacije o izgradnji nove zgrade Vlade RS i raspitivali se ko je podržao ovaj Dodikov projekat, ističe za „Slobodnu Bosnu“, šef poslaničkog kluba PDP-a Branislav Borenović.

Isto potvrđuje i Muharem Murselović iz Stranke za BiH, koji navodi da je „počašćen“ pozivom SIPA.

- Napokon se neko i nas sjetio. Otkako sam poslanik u Skupštini RS nigdje nisam pozvan, a ni dobrodošao, osim izgleda na saslušanje. O izgradnji zgrade vlade rekao sam im šta sam ponavljao i na sjednicama- to je čisto razbacivanje novca, smatra Murselović.

A o kolikoj se svoti radi, najbolje potvrđuju kalkulacije glavnog revizora javnog sektora RS Boška Čeke, koji je svojevremeno izračunao da će građani RS novi komoditet izabranih predstavnika vlasti platiti 220 miliona maraka.

- S obzirom na to da je vlada izgradnju platila kreditom, pitanje je da li će ovo biti konačan iznos. Ako bude rastao EURIBOR, što je vjerovatno u sadašnjem vremenu recesije, rašće i kamata, kaže Čeko.

Usporedbe radi, vlada je novu zgradu platila jednom petinom godišnjeg budžeta, a možda bolji primjer ipak je činjenica da je za deset godina ovaj entitet dao pet puta manje sredstava za povratak izbjeglih.

Glavni revizor Čeko, koji je u svojim izvještajima prvi skrenuo pozornost na bahaćenje parama poreskih obveznika, više i ne komentariše pomenutu izgradnju.

- Sve što sam imao za reći, rekao sam u izvještajima, naglašava Čeko.

To što su njegovi izvještaji poslužili kao temelj za istragu SIPA, smatra dobrim radom Glavne službe za reviziju javnog sektora RS, a na napade vlasti koja je pominjala mogućnost njegove smjene više i ne odgovara.

 

Sporni Čekin izvještaj

 

Tako je glavni revizor RS zaključio da je nabavka opreme i namještaja zasnovana na aneksima ugovora između Vlade RS i „Integral inženjeringa“ iz Laktaša u suprotnosti sa Zakonom o javnim nabavkama BiH, te da se početna cijena od 31 milion maraka „varijacijom“ ugovora koju je potpisala ministarka prostornog uređenja Fatima Fetibegović, popela na 75 miliona maraka (bez PDV-a).

-  Na taj način, Aneksom ugovorena cijena po osnovnom ugovoru uvećana je za 240 posto, navodi se u izvještaju.

S obzirom da član 5. Zakona o javnim nabavkama BiH strogo reguliše da svako uvećanje cijene za više od 50 posto od ugovorene, uslovljava raspisivanje novog tendera jasno je da je pomenuta ministarka svjesno zanemarila državni zakon. Razlozi za to su nepoznati, ali jasno je da bi se raspisivanjem novog tendera možda neko drugi osim Slobodana Stankovića iz laktaškog „Integrala“ mogao javiti još neko.

S obzirom da sam „Integral“ nije mogao odraditi baš sve- od izgradnje zgrade do njenog uređenja- dio poslova Stanković je ljubazno prepustio svojoj suprugi Slavici, direktorici još jednog njegovog preduzeća „Integre“, što je glavni razlog zbog kojeg je ovaj bračno-građevinski par na optužnici SIPA.

 

Tajnost ispred zakona

 

Kako je Vlada RS uporno izbjegavala bilo kakvo raspisivanje javnog konkursa i sve poslove dala Stankovićima, jasno je da su Dodikovi  pravnici tražili bilo kakav osnov kako bi zaobišli Zakon o javnim nabavkama BiH.

Stoga su se dosjetili i na sve dokumente koji su se odnosili na kupovinu stambeno-poslovnog prostora, odmah pored zgrade vlade, ali i na ugovore o izgradnji samo zgrade stavili oznaku tajnosti. Pozivajući se na član 5.pomenutog zakona, svi radovi koji nose tu famoznu oznaku „Tajno“ izuzeti su od Zakona.

„Slobodna Bosna“ koja je u posjedu svih ugovora potpisanih između vlade i izvođača radova, tako je uočila da Aneksom 3. ugovora, „Integral-inženjering“ sav posao na pomenutoj zgradi obavio ne sopstvenim novcem, već pozajmicom, koju je od njega preuzela Vlada.  Koliko je na poslu zaradi sam Stanković, nije poznato.

Takođe, poznato je i da su istražitelji SIPA oko pomenute afere ispitivali i sve bivše članove Upravnih i Nadzornih odbora „Telekoma Srpske“.

Iako o tome ne žele razgovarati, problem leži u činjenici da su temelji na kojima je trebala da bude pravljena upravna zgrada „Telekoma“ izuzeti iz privatizacione mase, a Vlada ih je izvođaču radova „Integralu“ priznala kao gotov građevinski objekat, pri čemu je ponovo izbjegla konkurs za najpovoljnijeg izvođača radova.

Takođe, iz dokumentacije se vidi da je predračun za istu zgradu koji je Stanković napravio za „Telekom“ bio 31 milion maraka (bez PDV). Kod premijera RS Dodika, ta je suma skočila na, za sada priznatih 97 miliona maraka. Uz ovaj preuzeti ugovor, potpisan je aneks novog koji je Dodikovom građevincu omogućio i da pravi novi stambeno-poslovni kompleks, a za sprovođenje ugovora zadužen je ministar saobraćaja i veza RS Nedeljko Čubrilović.

Ipak, zgrada Vlade RS i stambeno-poslovna zgrada napravljena za potrebe ministara do krajnje isplate 139 rata, u trajnom su vlasništvu banaka koje su Stankoviću velikodušno dale kredit.

 

Prebacivanje odgovornosti

 

Premijer RS i lider SNSD-a koja ima dominatnu većinu u Skupštini RS, prebacivajući odgovornost na Čubrilovića i Fetibegovićevu, pokazali su da su izvukli pouku iz ranije optužnice protiv Dodika.

Naime, optužnica koja je podignuta protiv lidera SNSD-a 2002. godine zasnivala se na činjenicama da je premijer većinu odluka donosio sam, bez saglasnosti vlade i skupštine.

Ipak, Okružno tužilaštvo u Banja Luci koje je prema 27 tačaka krivilo aktuelnog premijera za protivpravno sticanje imovinske koristi i zloupotrebu položaja, oslobodilo ga je zbog nedostatka dokaza.

Tako je Dodik, uz zvuke trubača, napustio sud i izvukao pouku pred izbore 2004. godine da dokumente ne potpisuje sam i da za sve ima suglasnost izvršne i zakonodavne vlasti RS.

Uz podršku svoje partije, i ova informacija, kao i ona o privatozaciji naftnog sektora RS dobila je podršku Skupštine RS, uz bučno protivljenje opozicije.

Borislav Bojić, šef Kluba poslanika SDS-a podržava istragu koju sprovodi SIPA, ali i ističe da je ona pokazatelj rada pravosuđa RS.

- Kako rade entitetska tužilaštva najbolje pokazuje da istragu protiv Dodika i još 14 članova ove organizacije koja je ojadila građane RS za 115 miliona maraka vodi državna agencija. Koliko je dokaza o kriminalu bilo, koje smo iznosili i mi i druge stranke, ovaj slučaj komotno je mogao voditi MUP RS, entitetsko tužilaštvo ili Specijalno tužilaštvo RS. Ipak, nisu našli za shodno da ispitaju nijednu odluku koju je ova vlada donijela od 2006. godine, ali zato stalno progone predstavnike ranijih vlasti, ističe Bojić.

Sličnog mišljenja je i Šefket Hafizović, potpredsjednik Skupštine RS.

- Dodik ne samo što je pogazio sve zakone koje je mogao, već je uz podršku svojih poslanika, od najviše zakonodavne entitetske vlasti napravio kriminalizovanu instituciju. S pravom se postavlja pitanje, koja je svrha NS RS ako samo radi ono što joj naređuje Dodik i zašto uopšte postoji, osim za njegove lične potrebe? Sa ovakvom praksom, premijer RS ugrozio je i opstanak skupštine, ali i ponizio sve građane RS koji ne misle kao njegova većina, naglašava Hafizović za „Bosnu“.

Ipak, kakva će biti sudbina istrage koju je započelo Tužilaštvo BiH i koju sprovodi SIPA, izgleda da najmanje zavisi i od naših sagovornika, ali i dokumenata koji ukazuju na ozbiljne nezakonitosti u radu Vlade RS.

Sve dok Dodik bude imao podršku dovoljnu da u državne institucije instalira kadrove poput kompromitovanog Mirka Lujića, u sudove svoje podanike njegova odgovornost neće biti dovedena u pitanje.

 

Nađa Diklić

 

ant1: Ministri na fitnesu

 

Prema saznanjima „SB“ ni na uređenju poslovno-stambene zgrade namjenjene za ministre u Vladi RS nije se štedilo.

Tako je u apartmanima u kojima odsjedaju Dodikovi ministri koji nisu iz Banja Luke, sve najluksuznije.

Svaka soba ima ugrađen đakuzi, posteljina je nabavljena iz inostranstva, a ministri imaju i sosptvenu fitnes opremu. Naravno, uz sve to, dobili su i najsavremeniju bijelu tehniku, a prema preliminarnim izvještajima do kojih smo došli, za uređenje svakog apartmana potrošeno je stotinu hiljada maraka.

 

 

 

ant 2: „President“ za premijera

 

 Kabinet premijera opremljen je po Dodikovom ličnom ukusu, kao i cijela zgrada vlade. Koliko se nije štedilo, pokazuju izvodi sa carine na kojima se jasno vidi da je radni sto plaćen 36, 5 hiljada maraka, konferencijski 48, 9 hiljada KM, a radna fotelja u kojoj sjedi premijer, „President“ 12, 8 hiljada KM.

Kako bi i sve ostalo bilo luksuzno, vlada je naručila „stonu pepeljaru“ od 1293 marke (iako se u zgradi ne puši!), fotelju i trosjed u ekstra koži od 46 hiljada KM, još dva konferencijska stola od 70 hiljada maraka, te žardinjeru od 3, 5 hiljada KM.

Korpe za papir plaćane su po 1, 7 hiljada KM, čiviluci 2, 7 hiljada KM, a garderobni ormar poreske obveznike koštao je deset hiljada maraka, a kuhinja još 37 hiljada maraka.

Naravno, da ne bi manjkalo stolova, preko carine se uvezlo još njih četiri, pa i stolić za cvijeće (5, 7 hiljada KM), sve to te stolice i još jedan konferencijski sto rađeni sa pozlatom za 93, 6 hiljada maraka.

Iako se na ovom izvještaju sa samo jedne carinarnice nije našao televizor za premijera, saznajemo da je „LG“ pravio poseban ekran veličine zida za premijerov ured. Ova sitna zabava plaćena je 105 hiljada dolara.

 

Objavljeno S. Bosna

 

27.07.2009.

UREDNIšTVO "SLOBODNE BOSNE": Novinarki obili auto i ostavili dječiju cipelicu - Sarajevo-x.com

Uredništvo magazina "Slobodna Bosna" oglasilo se saopštenjem za javnost u kojem izražava zaprepaštenje i zabrinutost povodom, kako navode, vandalskog i očito isplaniranog napada na imovinu njihove dopisnice iz Banja Luke Nađe... Više...
Prvo da se zahvalim svim koji su me podržali. Onima koji nisu i koji smatraju da se ovako nešto treba raditi novinarima, uredno želim da samo jednu sekundu osjete strah za svoje dijete kakav sam ja osjetila danas. A onima koji su ovo naručili poručujem - moraće se jače potruditi da odustanem.

30.06.2009.

?

sta nije u redu sa mojim blogom?

26.06.2009.

Poslanici - SIPA

Istražitelji Agencije za istragu i zaštitu BiH (SIPA) posljednja dva dana ispituju šefove poslaničkih klubova u vezi sa izgradnjim Administrativnog centra Vlade RS. U ponedeljak uveče saslušani su Borislav Bojić, šef kluba SDS-a i Dragutin Rodić iz DNS-a, a juče Branislav Borenović, predsjednik Kluba poslanika PDP-a i Željko Mirjanić, šef kluba SNSD-a. Danas je planirano sslušanje Muharema Murselovića, šef Kluba Stranke za BiH, a sutra potpredsjednika Skupštine RS Nada Tešanović i Šefket Hafizović, a poziv za razgovor dobio je i predsjednik najvišeg zakonodavnog tijela ovog bh. entiteta Igor Radojičić. Ovi pozivi SIPE, dio su redovne istrage koju državna agencija sprovodi oko izgradnje zgrade vlade, autoputa Banja Luka- Gradiška i izgradnje RTV doma, a za čije su nelegalnosti optuženi premijer RS Milorad Dodik i još 14 visokih funkcionera RS. Prema optužnici SIPE, ova skupina pronevjerila je 115 miliona maraka na ovim „razvojnim“ projektima . Kako navode moji sagovornici, Borenović, Bojić i Murselović, SIPA je istražitelje poslala iz Sarajeva, a pozvanim je ostavila mogućnost da sami biraju mjesto gdje će biti ispitivani. Borenović navodi da su istražitelji „krajnje korektni“, te da imaju svu dokumentaciju oko izgradnje zgrade vlade, koja je, čini se za sada prioritet. - Sa poslanicima bukvalno prelaze svaku stranu svih ugovora koji su potpisani i Informacije o izgradnji Administrativnog centra Vlade RS koja je svojevremeno dostavljena poslanicima, navodi Borenović. Još nije poznato da li će SIPA pozvati i premijera RS Milorada Dodika, kao prvooptuženog u optužnici koju je potvrdilo Tužilaštvo BiH. Do sada su ispitani predsjednici Upravnog i Nadzornog odbora „Telekoma Srpske“, bivpi ministri i njihovi pomoćnici u Vladi RS, a kako se špekuliše, ova ispitivanja samo su početak istrage koja će biti sprovedena u ovom slučaju. N. Diklic (FTV)


Stariji postovi

Nadja Diklic
<< 02/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
"BAYERN MUNCHEN"-kodovi za thor
više...

BROJAČ POSJETA
11466

Powered by Blogger.ba